Knjige zavičajnih uspomena Ivana Drlje

Zabiokovski kamen dao je još jedno književno pero - Ivan Drlje objavio je dvije knjige proznih zapisa. Potječe iz obitelji koja je zbog svog domoljublja bila nepoćudna u bivšem komunističkom rezimu pa je i Ivan bio primoran krenuti u potragu za sgurnijom korom kruha, kao i brojni drugi zemljaci. S tugom u srcu napustio je rodni komin i buditi se u zorama dalekih zemalja. Ivan već desetljećima radi i živi u glavnom danskom gradu Kopenhagenu (danski: København), "nadvikujući se s nostalgijom, kako bi nadjačao prolaznost časovitog života".

U vlastitoj je nakladi objavio dvije zbirke proze: Sunce na proplanku (2004.) s deset zavičajnih priča, te roman u osam poglavlja Kroz baltičke zore (2017.). To su kolajne toplih autobiografskih priča o odrastanju u Zagvozdu, blagoslovu siromašnog, ali čestitog životi na zabiokovskom kamenu, životnoj mudrosti naših starica, doseljavanju i praznim kamenim kućama... "Ljudska sreća nije u domeni nalaženju već traženja. Zato pisati - znači - tražiti, tumarati na ovom svijetu... Hormoni su nam jači od razuma, srce nema pameti nego osjećaje, i ono što ne razumi prosljeđuje mozgu, a na čovjeku je da utvrdi granicu kompromisa" - piše autor.

Plijene pažnju lirski opisi krajolika i suživota s planinom Biokovo. Gotovo svaku priču autor počinje nekim citatom, a među njima je primjerice katren Tina Ujevića o vodoskocima, koji krase trgove i danske prijestolnice:

A tada ROMON vodoskoka

u oblaku od bijela praha

ispuni suzom oba oka

šetača koji nema daha.