Imotski autobusni kolodvor 1970.: gužve, rastanci i priče koje ostaju
Kolorirana fotografija iz prosinca 1970. godine vraća nas u jedno posve drugačije vrijeme Imotskog. Autobusni kolodvor bio je tada mnogo više od prometnog čvorišta — bio je mjesto susreta i rastanaka, emocija, čekanja i neizvjesnosti. Na jednoj strani oni koji dolaze kući, na drugoj oni koji odlaze “trbuhom za kruhom”.
Gužva na kolodvoru bila je uobičajena pojava, a uz autobuse su se jednako često čekali i taksiji koji su putnike vozili dalje prema selima i kućama.
Tekst iz prosinca 1970.
U tom žamoru susrećemo mršavog čovjeka pedesetih godina, vidno ljutog. Škrguće zubima i ne skriva nezadovoljstvo.
„Zbog čega si ljut?“ – pitamo ga.
„Ma, nu, boga mu ćaćina, diže mi za pet metara iljadarku i po“, odgovara.
„Tko ti diže?“
„Ma oni nosač. Naprosto mi uze iz ruke kufer, prinese ga pet metara i zatraži tolike pare. Ko da ja tamo zarađujem milijune. Bezobrazluk!“ – govori nam Marko Zoraj iz Livna, sa vidljivom gorčinom, ali i tipičnom tadašnjom životnom ironijom.
Za jednim stolom odvija se druga priča. Mladi bračni par, Anica i Ante Markić iz Vira, s mislima su već daleko. Njih zanima samo jedno — kada autobus ponovno kreće natrag u Njemačku. Jer dok jedni stižu kući, drugi već odlaze u tuđinu.
„Autobus za Split polazi. Putnicima želimo sretan put“, čuje se glas koji označava još jedan odlazak.
Sjedamo među naše ljude i slušamo njihove priče — vesele, ali i teške. Najviše se žale na loše uvjete smještaja i svakodnevne poteškoće života na putu, ali i na sitnice koje čine tadašnju svakodnevicu.
Na samom raskršću, preko ceste, razvučen je transparent koji razbija težinu trenutka:
„Dobro nam došli dragi zemljaci“.
U Grubinama autobus je čekao i Mate Vuković “Papak”, s nestrpljenjem gledajući je li stigao netko od njegovih jedanaestero članova obitelji iz Njemačke — tri sina, dvije nevjeste, petero unučadi i zet. Taj kratki trenutak iščekivanja govori više od tisuću riječi o tadašnjem životu Imoćana rasutih po svijetu.
Ova fotografija danas nije samo arhivska snimka. Ona je podsjetnik na jedno vrijeme kada su kolodvori bili granice između odlaska i povratka, a svaka torba nosila je priču težu od samog tereta.
