120. obljetnica smrti fra Grge Martića
Josip Horvat Međimurec: Fra Grgo Martić
GRGO MARTIĆ
(Rastovača, 24. siječnja 1822. - Kreševo, 30. kolovoza 1905.)
Spomenik fra Grgi Martiću u Zagrebu, rad kipara Mladena Mikulina
120 je godina od smrti fra Grge Martića, hrvatskog i bosanskohercegovačkog franjevca, sakupljača narodnih pjesama, preporodnog pjesnika, pripovjedača, putopisca, prevoditelja, kulturnog i političkog djelatnika.
Majka mu je bila Jela Kukulj iz plemena Kukulja iz Vinjana. pa mu je rod bio Ivan Kukuljević Sakcinski. Kad mu je bilo osam godina, umre mu otac pa stric Rade preuzme brigu nad šestero siročadi. U svojoj dvanaestoj godini (1834.) došao je u samostan u Kreševu, gdje je svršio i osnovne i nešto gimnazijskih nauka i tu s petnaest godina stupio u franjevački red. Godinu dana iza toga otišao je u požešku gimnaziju, gdje se sve (pa i matematika) učilo na latinskom. U vrijeme studija u Zagrebu upoznao se s Gajem, Babukićem Vrazom, Šulekom i drugim istaknutim Ilircima, čije će ideje prihvatiti i kasnije provoditi u praksu. Poslije je otišao u Mađarsku studirati teologiju. Svećenik je postao u Bosni na Božić 1844. Uz svoj materinski hrvatski jezik, govorio latinski, talijanski, francuski, turski, mađarski i njemački. Kao župnik u Sarajevu 1856. postaje zastupnikom franjevačke provincije za veze s Turskom i konzularnim vlastima. Na čelu je franjevaca koji se suprotstavljaju priključenju Bosne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori i zalaže za austro-ugarsku vlast nad tim područjem. Fra Grga Martić postaje jedna od najpovjerljivijih osoba austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, ali kada je postalo očito da Beč odbija te krajeve ujediniti s Hrvatskom, uvrijeđen i razočaran povlači se iz političkoga života. Poznat je po mudroj domoljubnoj izreci 1860. godine: "Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske."
Autorom je desetak knjiga pjesama i epova, udžbenika za zemljopis i drugih tekstova, zvan i kao bosanski Homer čiji ljepota nekih njegovih epova nadmašuje slavne Mažuranićeve i Njegoševe spjevove. Podignuti su mu spomenici u Posušju, Kreševu i Zagrebu.
Spomenik fra Grgi Martiću u Posušju, rad kipara Izvora Oreba
Iz knjige Zapamćenja /1829. – 1878./, po kazivanju autorovu zabilježio Janko Koharić (Zagreb, 1906.)
POJEO VUK MAGARCA
U vrijeme Derviš pašina vladanja dogodi se, da na Ilijin dan putujućega jednoga poglavitoga fratra našega imenom fra Lovru Kazanlu, udave na putu u Livnu i umre. Ja prijavim stvar paši i on naredi da se izvidi. Odande dođe relacija veziru, da ga je kap udarila, a ja zaištem, da se pošalje doktor i da se iskopa iz groba i izvidi. Zovnu oni doktora, a doktori kažu, da je već kasno peti dan poslije smrti, jer da ne mogu više po mozgu razaznati, je li kap ili nije. Na tomu se stvar svrši, a oni optuženi Turci pušteni su na slobodu. Uzrok, što su toga vrijednoga fratra skinuli s nogu, bio je taj, što je posjetio Njegovo Veličanstvo cara i kralja Franju Josipa I. na krajini kad je putovao Dalmacijom u Imotsko, 1875.
(1906.)
Spomenik fra Grgi Martiću u Kreševu, rad kipara Ivana Kožarića (2008.)
FRA GRGO U ANEGDOTAMA
Svjedoci o fra Grgi Martiću govore kao o "čestitoj starini", ali istovremeno primjećuju kako je imao žestoku narav i da se nije dao podbadati, a svaki koji bi to pokušao, izvukao bi deblji kraj. Tako su uz njegovo ime sačuvane mnogobrojne pošalice, a nekoliko njih, koje je za tisak priredio fra Marko Mrkonjić (Ante Neimarević, Feljtoni i novele, Zagreb 1977., str. 223-224) prenosimo sa stranice Posavski vremeplov:
• Sali se s fra Grgom neki njegov fratarski brat, i veli, daje htio, da je i on mogao postati pjesnik fra Grga Martić, na sto ce mu reći fra Grga: "A ja, vidiš, nikad ne bi htio postati svraka od pljuvanke, i da nisam postao fra Grga Martić, ne bih, Boga mi, ni fra Anto Glavurda!"
• Zadirkuje kreševski gvardijan fra Grgu da je bolje bilo da je postao vrhbosanski nadbiskup nego li hrvatski pjesnik, a fra Grga mu uteče u riječ: "Bolje da nisam, ujače, jer da sam, Ti bi prvi zaintačio, da Te zabiskupim!"
• Došao u Kreševo poglavar Bosne barun Appel i navalio da vidi fra Grgu. Fratri odoše fra Grgi, pa mu vele: Hoće, bolan fra Grgo, da Te Appelvidi!", a fra Grgo ni pet, ni devet, nego zagudi: "Ne ću ja njega!"
• Došao u Kreševo drugi poglavar, barun Albori, i zavrzuje: "Hoću do fra Grge!" Fratri kume fra Grgu, da primi k sebi baruna, a fra Grgo im skresa: "'Ko god stigne u Kreševo, evo ga kod fra Grge, kao da je fra Grgo kreševska primalja!"
• U staro vrijeme, kad se govori za fra Grgu, da nije hrvatski nego srpski pjesnik - razvezao se govor o tome i u Kreševu. Da ga bočne, reče neki fratar: "Je li istina, fra Grgo, da si Ti Srbin?"
"Valaj baš onako, kao što je Hrvat onaj njihov fra Vuk Karadžić!"
• Evo druge zgode! Napali ga fratri, da objavi, da je Hrvat, a on im odgovori: "Ako je Vaše hrvatstvo za telale, nije moje!"
Poprsje fra Grge Martića ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kreševu
____________________________________
RAZGOVOR S FRA GRGOM
E moj zemljače, da ti nešto malo rečem:
Dođe mi da zaplačem.
Lijepo si ti pisao, i pametno.
Posušje ti se odužilo ulicom i spomenikom.
Je, istina je, ima te u obrazovnoj ustanovi i u Književnom Posušju.
Meni se čini solidno, a tebi…
On koji put trepne na te moje riječi.
Veličina si bio, ali po meni bit ćeš zauvijek.
Govorio si hrvatski, latinski, talijanski,
francuski, turski, mađarski i njemački.
Bila sam u Kreševu.
Poštuju tebe i tvoja djela,
Bila sam u tvojoj sobi, sjedila za tvojim stolom
i bila ponosna, jesam.
I ja nešto piskaram. Iza sebe imam osam knjiga,
deveta je u pripremi.
Neki mi u brk kažu: Grebale te knjige, šta će ti!
Grgo me pogleda, opet koji put trepne,
pogleda u nebo plavo,
a zvizdan peče li peče.
MILJENKA KOŠTRO
Skulptura fra Grge Martića, rad akademskog kipara Mladena Mikulina (varijacija)
